Dragi moji prijatelji želim da vam kažem prije svega budite ljudi.
Rat je prošao davno ,sjećam se tog dana kao da je juče bilo 13.6. 1993.god .Tada sam imala samo 16 god ...danas sam majka dvoje djece kojima pričam samo dobro da vole sve ljude bez obzira na sve što je bilo jer mržnja razara dušu uništi život ,učim ih što je ljubav ne koje kakve vjere već koje čovjek .Mene i moje roditelje i još večinu sela su spasili srbi da nije bilo njih ne bih ja danas ovdje bila.
Da sjećam se tog kišnog dana bio je sv.Anto mi smo išli preko jednog brda tu su nas sačekali Srbi i preuzeli u razmjenu u Donjem Vakufu muškarce su odveli u logor Manjača a mi smo tu ostali .
Kada smo išli, vojnici Republike Srpske su nam ruke dodavali bili dobri prema nama to nikad neču zaboraviti .U Vakufu smo bili 7 dana u jednoj školi i onda smo otišli u naše putovanje ,putovali smo dugo kroz čitavu Hrvatsku bilo nam je obečano u Novsku ali nije bilo mjesta .Naš put se nastavio u Dalmaciju ni tu nismo imali mjesta jer je bilo puno Muslimana koje je Hrvatska primila u izbjeglištvo .Onda smo došli u Hercegovinu i željno isčekivali naše tate braču sve muškarce koji su bili na Manjači mjesec dana .Nikad to neču zaboraviti koliko su bili umorni gladni mršavi iscrpljeni al došli su svi živi
Hvala Bogu želim da vam kažem svima samo budite ljudi ne gledajte vjeru naciju svi smo mi isti živite bez predrasuda uživajte u životu jer tako je kratak.
Još jednom moram naglasiti praštajte puno je majki koje su ostale bez djece molite za njih i njihovu snagu i da se vise nikad i nikome ne ponovi .
Volim vas sve.
1 Primjedbe
Svakoga čeka njegovo dijelo ili nedjelo, kako se zasluži, vi ili vaši preci. Vražija čorba ne prospe se uvjek samo na jednu generaciju. Ako je puno grjeha, poškropi mnoge generacije!
OdgovoriIzbriši