Idem gradom, onako opušteno i voljno, idem tako i vidim neku posmrtnicu. U prvi mah pomislih da je neka starija osoba u pitanju, pa tako da isprva nisam ni obraćao pažnju.
Međutim, na drugi pogled vidjeh da to nije starija osoba, nije čak ni osoba srednjih godina, već je jedna izuzetno mlada djevojka!
Nisam mogao proći tek tako, zastadoh, pogledah malo bolje da pročitam ko je i šta je. Lijepa je ko anđeo, u sebi sam tužnim osjećajem pomislio da ljepše lice ne vidjeh na gorem mjestu - smrtovnici!
20 godina, 20 najljepših godina je otišlo u vječni počinak, da počiva među pravednicima!
Zašto nam je život donio takve okrutne činjenice, zašto nam je život postao nemilosrdan, pomislim da možda i jesmo kao narod zaslužili loše, ali sam apsolutno siguran da ta 20-ogodišnja djevojka ni po kojim osnovama i zakonima nije kriva da umre!
Nisam više mogao gledati, okrenuo sam se s tužnim osjećajem i krenuo dalje.
Nedugo nakon toga vidjeh smrtovnicu 31-godišnjeg mladića, te me još više rastuži ovaj život.
Idući tako dalje gradom ugledah još par njih, mladih, lijepih koji su nažalost prerano otišli i napustili ovaj svijet pun okrutnosti.
Neka imena sam provjerio na netu, te se uvjerih da su neki od njih umrli zbog teških bolesti, ostavljeni na milost i nemilost surovom životu da se sami s roditeljima bore za život.
0 Primjedbe