„Humani primjeri nehumanog rata“ je projekat koji je započeo portal Frontal, sa ciljem da se prikažu dobri primjeri humanog djelovanja za vrijeme ratnih dešavanja 1992. – 1995. godine u Bosni i Hercegovini.
“Ja dolazim iz jednom malog mjesta Trebečaj pored Trnova i moja životna priča počinje neke davne 1992. godine kada smo se svi našli u ratnom vihoru, u nekim teškim vremenima gdje sam trebao da se bavim dječijom igrom a to sam zamijenio igranjem sa gelerima i grantama”, ovako počinje svoju priču Kenan Suljović.
Nakon što su 1993. godine u vrijeme velikih ofanizava protjerani iz rodnog mjesta Kenan i njegova porodica su se našli u teškoj situaciji, koja ih je zadesila u tom mučnom periodu ratnog vihora.
Tražeći krov nad glavom, porodica Suljović pronalazi utočište kod teta Vasilke i od tada počinje njihova životna priča.
“Mi smo znali da moramo pronaći trajno rješenje za naš smještaj. U to vrijeme, čuli smo da u naselju Sokolović Kolonija postoji dosta stanovnika srpske i hrvatske nacionalnosti koje žive i koje su ostale. Mislili smo da bi bilo lijepo da stupimo u kontakt s nekim od njih i da ih zamolimo da nam pruže dom u tim teškim vremenima. Tako je moja mama sa jednom našom rodicom otišla do gospođe Vasilke”, nastavlja Kenan.
Trenutak dolaska kod kako Kenan kaže njegove tete Vasilke zauvijek je obilježio njegov život. Protjerani od srpske strane, život ih odvodi u srpsku porodicu sa kojom su dijelii trenutke sreće, slavio se i Bajram i Božić, i svi ostali praznici.
Vasilka je nakon nekog vremena otišla u Crnu Goru kod muža i djece. Poslije završetka rata, Kenan je osjetio potrebu da se javi svojoj teti Vasilki i pošalje joj razglednicu.
“Napisao sam jednu razglednicu čisto da se javim, poslao sam na adresu bez ikakvog broja, samo je bila naslovljena na Herceg Novi i Igalo. Nakon nekog vremena je došao jedan gospodin na vrata i pitao ko je Kenan. Dobio sam 50 njemačkih maraka i malu ceduljicu na kojoj je pisalo “Voli vas Vasilka. Zauvijek prijatelji.””
Nakon mnogo godina, Kenan se sreo sa teta Vasilkom u Crnoj Gori. Od tada su u kontaku i redovno se posjećuju.
Ovo je samo jedna od mnogih humanih priča u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini, gdje je dobrota i humanost ipak bila važnija i od vjere i nacije.
VIDEO:
(mojahercegovina.com)
){kind=link}
0 Primjedbe